Prisjećajući se suvremenog i povjesnog ‘grada’; koje ulice, parkirališta, zgrade ili susjedstva su stvoreni van ili mimo demokratskih metodologija? Je li zanimljivije pobrojati prostore koji nisu?

Jesu li vatre koje uništavaju povjesne zgrade koje stoje na putu novih gradnji zapravo čin probitačnosti? Je li koncept ‘Velikog društva’ , predložen od strane nove koalicijske vlade Velike Britanije, smion način prisiljavanja siromašnih da nose još više tereta za bogate? Je li gradski službenik koji traži okolo mito zapravo smiono oblikovanje budućeg grada? Jesu li tekući pokušaji za ograđivanje zajedničkog činovi oportunizma? Jesu li prva vrata i ograde koja se sagrade oko kuće, parka ili stambenog bloka ‘realpolitik’ u praksi? Je li prvo korištenje ideje vlasništva zemlje i posjeda zapravo smion rizik koji je ostao u praksi; a njegov unaprijeđen narativ i ritual stoljećima tvori našu stvarnost?
Je li poimanje, proizvodnja i upravljanje ‘gradom’ posljedica onih koji su se usudili i pobjedili? Jesu li ‘grad’ i naši urbani životi kovali smioni i oni koji aktivno rade na stvaranju i iskorištavanju prednosti?

Potaknut direktnim intervencijama 11. UrbanFestivala u Zagrebačkom ‘Starom gradu’, koje su mogućnosti koje se javljaju kada više ne reagiramo, lamentiramo i istražujemo već koristimo filozofiju i taktike koje su predstavljene geslom ‘Tko riskira, profitira’.

urbanfestival.hr/11/hr/diskurzivni-program/trenton-oldfield-i-deepa-naik/